Božićna čestitka

Sretan Vam i blagoslovljen Božić...

Biblijsko čitanje: Iv 1,1-18

Drage sestre i braćo u Kristu,

U vremenu u kojem se nalazimo, posebno je potrebno osvrnuti se na biblijske riječi: „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu Njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine“ (Iv 1,14). Bog, u ovaj naš svijet šalje Onoga koji je pun milosti i istine i koji ovom svijetu donosi mir. A što je mir? Ono čemu svi težimo. U ovom retku Ivan potvrđuje Božji naum. On nije napisao, kako bismo možda to očekivali – „…postade čovjekom…“. Ivan koristi grčki izraz koji označuje ljudsku slabost – tijelo. Božji naum se ne ostvaruje u nekom super junaku kojemu se treba diviti. Božji naum se ostvaruje u slabosti ljudskog podrijetla. Ne postoje Božji darovi koji se ne bi mogli ostvariti u čovjekovoj ljudskosti. Što je čovjek više čovjek, više će se u njemu očitovati božansko.

Ovogodišnje blagdane, dočekujemo upravo u iščekivanju tog mira koji nam je svima prijeko potreban; u iščekivanju utjelovljenja Boga u tijelu čovjeka koji dolazi spasiti ovaj naš svijet. Činjenica da se Božji naum očituje u slabosti ljudskog tijela pokazuje da ne postoji niti jedan Božji dar koji bi išao mimo čovjeka: što smo više ljudi, tim jače je božansko u nama. Od samog početka Božjeg nauma, Riječ koja se utjelovljuje i u kojoj se očituje božansko, ta Riječ “bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze“. 

Ovogodišnji Božić dočekujemo udaljeni jedni od drugih, živimo i komuniciramo na način koji nam je stran i koji nas zapravo više udaljava i otuđuje. Trenutno je to odgovornost na koju smo pozvani, odgovornost koja na svoj način pomaže svima onima koji su svoj život stavili u službu bližnjemu. Zar nas Bog Zlatnim pravilom ne poziva da i mi činimo drugima ono što i mi očekujemo da drugi čine nama?

Međusobna udaljenost ne smije nam biti prepreka da ne gledamo na svjetlo koje nam donosi mir u naša srca; ne smije nam biti prepreka da odbacimo Riječ koja tijelom postade. Božju ljubav potrebno je prihvatiti, i ne samo prihvatiti, nego ju učiniti djelotvornom. Ne treba se boriti protiv tame nego biti svjetlo u tami. Što je svjetlo jače, tama je slabija. O tome nam govori i sâm Isus prije nego će biti izdan i uhvaćen: „Hrabro, ja sam pobijedio svijet“ (Iv 16,33). Oni koji stanu na stranu svjetla, istine, ljubavi – oni će uvijek biti pobjednici nad tamom, mržnjom i smrću.

Dietrich Bonhoeffer je za Silvestrovo 1944. napisao:

Nada mnom je Božje krilo sveto, njegova me ruka vjerno štiti.
Ove dane želim s vama biti, s vama ući u novo ljeto.

Još nam srca muči stara briga, zlih nas dana tišti neka móra.
Ah, Gospode, skini teret iga, krhkom biću daj sjaj svoga dvora. 

Pa ako nam pružiš čašu muke, gorak kalež ispunjen do vrha,
iz te dobre i ljubljene ruke pit ćemo zahvalno, bez srha. 

No ako li opet budeš htio da nas radost ovog svijeta zari,
mislit ćemo na minule stvari, naš će život pripasti ti cio. 

Daj nam opet zajedništvo sreće, nek nas gorka rastavljenost mine;
ponad stola blagi plamsaj svijeće, svoje svijetlo u te naše tmine.

Kad oko nas sve se redom smiri, daj nam čuti puni govor svijeta,
što oko nas nečujno se širi: tvoje djece veliki pjev hvale.

Ma što bilo, utjeha nas prati, Božje krilo čudesno nas krije.
Bog je s nama večerom i jutrom, svakog dana on nad nama bdije.

 

Drage sestre i braćo u Kristu, neka Vam Božić bude blagoslovljen i neka u Vaša srca uđe Božji mir. Želimo Vam od srca sve najbolje u Novoj godini.

Vaši,

Božidar Andrija Lukša, predsjednik

Moran Rajković, pastor