Proslava 130.godišnjice posvećenja crkve

U nedjelju, 30. ožujka 2014. Evangelička crkvena općina Zagreb, obilježila je svečanim Bogoslužjem 130.godišnjicu otvorenja i posvećenja crkve. Uz brojne prisutne vjernike i goste, svečano Bogoslužje uveličali su: izaslanica predsjednika Republike Hrvatske prof.dr.sc. Ankica Marinović Bobinac, izaslanik gradonačelnika grada Zagreba, mr.sc. Stipo Zeba, dekan filozofskog fakulteta u Zagrebu, prof.dr.sc. Damir Boras i Ivan Heferer, unuk graditelja orgulja.

Svečano Bogoslužje predvodio je župnik Moran Rajković

Evangelička crkvena općina Zagreb je dana 30. ožujka 2014. proslavila 130.godišnjicu otvorenja i posvećenja crkve. Toga su dana vjernici u punoj crkvi uz prisustvo uzvanika obilježili 130.godišnje djelovanje evangelika u Gradu Zagrebu koji su nedvojbeno ostavili svoj pečat na vjerskom, odgojno-obrazovnom i kulturnom razvoju grada.

Na Bogoslužju su se čitali biblijski tekstovi i pjevale iste pjesme kao i prije 130. godina. Propovijed je održana prema riječima iz Lk 19,29-41, u kojoj je župnik Rajković postavio pitanje: Što je crkva? Dali je crkva kamen? Ili je Crkva Istina koju to kamenje propovijeda? Najvažnija posebnost Lukine priče Isusovog ulaska u Jeruzalem, sadržana je u recima kada su neki farizeji iz mnoštva tražili od Isusa da on prekori svoje učenike, te da traži da ga oni poštuju kao Mesijanskog kralja. Isusov odgovor: „Ako oni ušute, kamenje će vikati“ ne znači da ako su ljudima zatvorena usta da će onda kamenje kojega ima u obilju (na putu prema Maslinskoj gori), umjesto ljudi početi pjevati hvalospjeve. Svaki kršćanin, pred očima uvijek mora imati riječi apostola Pavla: „Ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu“ (2.Kor 13,8)

Na kraju Bogoslužja, prigodnim riječima obratili su se predstavnici ureda predsjednika RH, predstavnici grada Zagreba, dekan filozofskog fakulteta te unuk graditelja orgulja Michaela Hefferera.

Propovjedni tekst

Lk 19,29-41

Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći:

»Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko: ‘Zašto driješite?’, ovako recite: ‘Gospodinu treba.’«

Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao. I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: »Što driješite magare? «Oni odgovore: »Gospodinu treba.« I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa. I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.

A kad se već bio približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: »Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!«
Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: »Učitelju, prekori svoje učenike.«

On odgovori: »Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!«Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: »O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir.«

1884