Dan Reformacije: „Čuj, Izraele!“ – Riječ koja obnavlja Crkvu
U Zagrebu je 31. listopada 2025. svečanim Bogoslužjem proslavljen Dan Reformacije. Toga smo dana imali i trostruko krštenje.
Župnik Moran Rajković, u svojoj je propovijedi istaknuo da proslava Dana Reformacije nije samo sjećanje na povijesni događaj iz 1517. godine, nego živi poziv da Crkva uvijek iznova sluša Božju Riječ.
Lutherov vapaj „Sola Scriptura“ odzvanja istim tonom kojim započinje Božji poziv Izraelu: „Čuj, Izraele!“ (Pnz 6,4)
Propovijedni tekst (Pnz 6,4-9) sadrži samu srž vjere: Riječ koja daje identitet. Bog upućuje svom izabranom narodu poziv riječima: "Čuj Izraele". Taj poziv nije tek puka liturgijska formula nego temeljni čin vjere: Bog govori, a čovjek sluša.
U tom slušanju čovjek prepoznaje svoj identitet i smisao jer vjera ne počinje dogmom, nego susretom s Bogom koji govori. Ljubiti Boga „svim srcem, dušom i snagom“ ne znači živjeti osjećajnu pobožnost, nego živjeti cjelovitu predanost – misao, riječ i djelo moraju budu prožeti Njegovom voljom.
Reformacija je Crkvi vratila upravo tu svijest da vjera nije ljudski napor, nego odgovor na milostivi Božji dar.
Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima piše: „Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike!“ (Rim 3,21–22). Upravo vjera opravdava jer otvara čovjeka Božjoj milosti: 'Opravdanje vjerom znači prihvatiti činjenicu da si prihvaćen — unatoč vlastitoj neprihvatljivosti'.
Božji poziv „Čuj Izraele“ podsjeća nas da je Božja Riječ ona koja prožima naš život i koja mora biti urezana u srce i nošena kroz svakodnevicu.
Evangelički himan „Naš Bog je jaka utvrda“ (Ps 46) izražava tu sigurnost: Bog je prisutan u Riječi koja se sluša i živi. Crkva se ne obnavlja novim strukturama, nego obnovljenim srcem koje sluša. Zato Reformacija nije prošli svršeni događaj, nego trajan proces preobrazbe kroz Božju Riječ.
U svijetu prepunom buke i površnih poruka, riječi iz Ponovljenog zakona i danas pozivaju: "Čuj, Izraele! Gospod je Bog naš, Gospod je jedan! Zato ljubi Gospoda, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima! Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!
U židovskoj se tradiciji to izražava tefilinima i mezuzom – znakovima koji podsjećaju na Božju intervenciju i zaštitu svog naroda. U duhu Reformacije, to znači da vjera nije odvojena od života, nego ga prožima u svim segmentima našeg života: u obitelji, na poslu, obrazovanju, kulturi i društvenoj odgovornosti.
Zato reformacija nije pobjeda čovjeka nad Crkvom, nego pobjeda Božje Riječi nad našom gluhoćom. Bog koji je govorio u pustinji, govori i danas – kroz molitvu, u obitelji, u zajednici vjernika.
Kao što Pavao zaključuje: „Tko se hvali, neka se hvali Gospodinom“ (Rim 3,27). Sama srž reformacije se ne nalazi u slavljenju prošlosti, nego u poslušnosti sadašnjosti. Jer Bog i danas govori, a Crkva i danas odgovara: „Čuli smo, Gospode, i želimo živjeti po Tvojoj Riječi.“