S tugom smo primili vijest o smrti pape Franje. Od srca izražavamo iskrenu sućut Katoličkoj crkvi i svim vjernicima koji su u njemu prepoznavali duhovnog pastira, svjedoka Kristove Blagovijesti i čovjeka duboke vjere.

Papa Franjo ostat će zapamćen ne samo kao glas savjesti u vremenu globalnih kriza, nego i kao onaj koji je neumorno gradio mostove među kršćanima. Njegov odnos prema protestantskim zajednicama obilježila je iskrena želja za dijalogom, razumijevanjem i zajedničkim svjedočenjem Evanđelja u svijetu koji trpi od razdijeljenosti i gubitka nade.

Posebno pamtimo njegovu spremnost da čuje i poštuje drukčije glasove unutar Kristova tijela, kao i njegove susrete s luteranima i drugim protestantskim vjernicima, gdje je pokazivao toplinu, skromnost i otvorenost srca.

Njegove riječi u Lundu 2016., prigodom obilježavanja 500. obljetnice reformacije, ostat će zabilježene kao snažan poziv na zajednički hod prema punom jedinstvu u Kristu.

U svojim govorima neumorno je isticao da ako bi se svi mi međusobno nazivali sestrama i braćom tada bi svijet bio drugačiji.

To je već naglasio prilikom svog prvog obraćanja svijetu nakon svog izbora za papu kada je cijeli svijet pozdravio riječima: „Sestre i braćo, dobra večer“.

Neka Gospodin kojem je vjerno služio primi svoga slugu u vječni mir.

 

Papa Franjo u Lundu 31.listopada 2016.

Ove riječi izgovorio je papa Franjo u Lundu, 31. listopada 2016. na početku proslave jubileja proslave 500. godišnjice Reformacije:

„Ostanite u meni i ja u vama“ (Iv 15,4).

Ove riječi, koje je Isus izgovorio na Posljednjoj večeri, omogućuju nam da zavirimo u samo srce Krista neposredno prije njegove konačne žrtve na križu. Možemo osjetiti kako njegovo srce kuca iz ljubavi prema nama i njegove težnje za jedinstvom svih koji vjeruju u njega. On nam govori da je on pravi trs, a mi loze; kao što je on jedno s Ocem, tako i mi moramo biti jedno s njime, ako želimo donositi plod.

Ovdje u Lundu, na ovom molitvenom slavlju, želimo očitovati svoju zajedničku želju da ostanemo sjedinjeni s Kristom, kako bismo imali život. Molimo ga: „Gospodine, pomozi nam svojom milošću da budemo u još dubljem zajedništvu s tobom i da tako zajedno pružimo djelotvornije svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi.“ Ovo je također trenutak da zahvalimo Bogu za trud mnoge naše braće i sestara iz različitih crkvenih zajednica, koji se nisu pomirili s podjelom, već su održavali živom nadu u pomirenje svih koji vjeruju u jednoga Gospodina.

Kao katolici i luterani, krenuli smo zajedničkim putem pomirenja. Sada, u kontekstu obilježavanja Reformacije iz 1517. godine, imamo novu priliku prihvatiti zajednički put – onaj koji se oblikovao tijekom posljednjih pedeset godina u ekumenskom dijalogu između Svjetskog luteranskog saveza i Katoličke crkve. Ne smijemo se pomiriti s podjelom i udaljenošću koju je stvorila naša razdvojenost. Imamo priliku ispraviti jedan presudan trenutak u našoj povijesti, nadilazeći kontroverze i nesuglasice koje su nas često priječile u međusobnom razumijevanju.

Isus nam kaže da je Otac „vinogradar“ (usp. Iv 15,1) koji njeguje i obrezuje trs kako bi donosio više ploda (usp. Iv 15,2). Otac neprestano bdije nad našim odnosom s Isusom, gleda jesmo li doista jedno s njim (usp. Iv 15,4). On nas motri, a njegov pogled ljubavi potiče nas da pročistimo svoju prošlost i radimo u sadašnjosti kako bismo izgradili budućnost jedinstva koje on tako silno želi.

I mi također moramo s ljubavlju i iskrenošću pogledati na svoju prošlost, priznati pogreške i tražiti oproštenje, jer samo je Bog naš sudac. S istom iskrenošću i ljubavlju trebamo priznati da nas je naša podjela udaljila od izvorne intuicije Božjeg naroda, koji prirodno teži jedinstvu, a da su je povijesno održavali moćnici ovoga svijeta, a ne vjerni puk, koji uvijek i svuda treba sigurnog i brižnog vođu – Dobrog Pastira. Svakako, s obje strane je postojala iskrena volja da se ispovjedi i očuva prava vjera, no ujedno shvaćamo da smo se često zatvarali u sebe iz straha ili predrasuda prema vjeri koju drugi ispovijedaju drugačijim naglaskom i jezikom. Kako je rekao papa Ivan Pavao II.: „Ne smijemo si dopustiti da nas vodi nakana da postanemo suci povijesti, već jedino motiv bolje spoznaje onoga što se dogodilo i želja da postanemo glasnici istine“ (Pismo kardinalu Willebrandsu, 31. listopada 1983.).

Bog je vinogradar koji s neizmjernom ljubavlju njeguje i štiti trs; dopustimo da nas pokrene njegov brižni pogled. On želi samo jedno – da ostanemo kao žive loze u njegovu Sinu Isusu. S ovim novim pogledom na prošlost ne želimo ostvariti nemoguću ispravku onoga što se dogodilo, nego „da ispričamo tu povijest drugačije“ (Od sukoba do zajedništva, 17. lipnja 2013., br. 16).

Isus nas podsjeća: „Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5). On je onaj koji nas podupire i potiče da tražimo načine kako da naše jedinstvo učinimo sve vidljivijim. Naša razdvojenost zasigurno je bila izvor velike patnje i nesporazuma, ali nas je također dovela do iskrenog priznanja da bez njega ne možemo ništa učiniti; i tako nam je omogućila dublje razumijevanje nekih vidova naše vjere. S zahvalnošću priznajemo da je Reformacija pridonijela većoj usmjerenosti Crkve na Sveto pismo. Kroz zajedničko slušanje Božje riječi, postignuti su važni koraci u dijalogu između Katoličke crkve i Svjetskog luteranskog saveza, čiju pedesetu obljetnicu danas obilježavamo. Molimo Gospodina da nas njegova riječ održi u jedinstvu, jer ona je izvor hrane i života; bez njezina nadahnuća ne možemo ništa.

Duhovno iskustvo Martina Luthera izaziva nas da se sjetimo da bez Boga ne možemo ništa. „Kako da nađem milostivog Boga?“ – to je pitanje koje je progonilo Luthera. U biti, pitanje pravednog odnosa s Bogom odlučujuće je pitanje našega života. Znamo da je Luther milosrdnog Boga susreo u Radosnoj vijesti o Isusu Kristu, utjelovljenom, raspetom i uskrslom. Izrazom „samo po milosti“ podsjeća nas da Bog uvijek uzima inicijativu prije svake ljudske reakcije, iako ujedno budi tu reakciju. Naučavanje o opravdanju izražava samu bit ljudske egzistencije pred Bogom.

Isus posreduje za nas kao naš zagovornik pred Ocem; moli za to da njegovi učenici budu jedno „da svijet povjeruje“ (Iv 17,21). To nas tješi i potiče da budemo jedno s Isusom te da molimo: „Daj nam dar jedinstva, da svijet povjeruje u snagu tvoje milosrdne ljubavi.“ To je svjedočanstvo koje svijet očekuje od nas. Mi kršćani bit ćemo uvjerljivi svjedoci milosrđa u mjeri u kojoj opraštanje, obnova i pomirenje budu svakodnevno prisutni među nama. Zajedno možemo naviještati i očitovati Božje milosrđe, konkretno i radosno, promičući dostojanstvo svake osobe. Bez te službe svijetu i u svijetu, kršćanska vjera je nepotpuna.

Kao luterani i katolici, zajedno molimo u ovoj katedrali, svjesni da bez Boga ne možemo ništa. Molimo njegovu pomoć kako bismo mogli biti živi članovi, ostajući u njemu, uvijek potrebni njegove milosti, da bismo zajedno mogli donijeti njegovu riječ svijetu koji tako silno treba njegovu nježnost i milosrđe.

 

Zajednička izjava
povodom zajedničkog katoličko-luteranskog obilježavanja Reformacije
Lund, 31. listopada 2016.

„Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni“ (Iv 15,4).

Sa zahvalnim srcima

Ovom Zajedničkom izjavom izražavamo radosnu zahvalnost Bogu za ovaj trenutak zajedničke molitve u katedrali u Lundu, na početku godine u kojoj obilježavamo petstotu obljetnicu Reformacije. Pedeset godina ustrajnog i plodnog ekumenskog dijaloga između katolika i luterana pomoglo nam je da nadvladamo mnoge razlike te produbimo međusobno razumijevanje i povjerenje. Istovremeno, zbližili smo se kroz zajedničku službu bližnjima – često u okolnostima patnje i progona. Kroz dijalog i zajedničko svjedočanstvo više nismo stranci. Naučili smo da je ono što nas ujedinjuje veće od onoga što nas razdvaja.

Od sukoba prema zajedništvu

Dok duboko zahvaljujemo na duhovnim i teološkim darovima primljenima kroz Reformaciju, istovremeno priznajemo i žalimo pred Kristom što su luterani i katolici ranili vidljivo jedinstvo Crkve. Teološke razlike bile su popraćene predrasudama i sukobima, a religija je često bila instrumentalizirana u političke svrhe. Naša zajednička vjera u Isusa Krista i naš krštenički poziv zahtijevaju od nas svakodnevno obraćenje, kojim odbacujemo povijesne nesuglasice i sukobe koji priječe službu pomirenja. Iako se prošlost ne može promijeniti, ono što pamtimo i kako to pamtimo može biti preobraženo. Molimo za ozdravljenje naših rana i sjećanja koja zamućuju pogled jednih na druge. Oštro odbacujemo svaku mržnju i nasilje, prošlo i sadašnje, osobito ono koje se poziva na religiju. Danas čujemo Božju zapovijed da odbacimo svaki sukob. Prepoznajemo da smo po milosti oslobođeni kako bismo išli prema zajedništvu na koje nas Bog neprestano poziva.

Naša predanost zajedničkom svjedočanstvu

Dok ostavljamo iza sebe povijesne epizode koje nas opterećuju, obvezujemo se zajednički svjedočiti Božjoj milosrdnoj milosti, očitovanoj u raspetom i uskrsnulom Kristu. Svjesni da način na koji se odnosimo jedni prema drugima oblikuje naše svjedočanstvo Evanđelja, posvećujemo se daljnjem rastu u zajedništvu ukorijenjenom u krštenju, nastojeći ukloniti preostale zapreke koje nas dijele od punog jedinstva. Krist želi da svi budu jedno, da svijet uzvjeruje (usp. Iv 17,21).

Mnogi članovi naših zajednica čeznu da prime Euharistiju za istim stolom, kao konkretan izraz potpunog jedinstva. Osjećamo bol onih koji dijele cijeli život, ali ne mogu dijeliti Božju otkupiteljsku prisutnost za euharistijskim stolom. Priznajemo našu zajedničku pastoralnu odgovornost da odgovorimo na duhovnu žeđ i glad našega naroda za jedinstvom u Kristu. Čeznemo za ozdravljenjem te rane na Tijelu Kristovu. To je cilj naših ekumenskih nastojanja, koja želimo unaprijediti i obnovom svoje predanosti teološkom dijalogu.

Molimo Boga da katolici i luterani zajedno mogu svjedočiti Evanđelje Isusa Krista, pozivajući čovječanstvo da čuje i primi radosnu vijest Božjega otkupljenja. Molimo Boga za nadahnuće, ohrabrenje i snagu kako bismo zajedno stajali u službi, promičući ljudsko dostojanstvo i prava, osobito siromašnih, radeći za pravdu i odbacujući svaki oblik nasilja. Bog nas poziva da budemo blizu svima koji čeznu za dostojanstvom, pravdom, mirom i pomirenjem. Danas osobito podižemo svoje glasove za prestanak nasilja i ekstremizma koji pogađaju mnoge zemlje i zajednice, kao i bezbrojnu braću i sestre u Kristu. Pozivamo luterane i katolike da zajedno rade na prihvaćanju stranaca, pomaganju onima koji su prisiljeni bježati zbog rata i progona te na obrani prava izbjeglica i tražitelja azila.

Više nego ikada prije, svjesni smo da naša zajednička služba u svijetu mora obuhvatiti i Božje stvorenje, koje trpi zbog izrabljivanja i posljedica nezasitne pohlepe. Priznajemo pravo budućih naraštaja da uživaju Božji svijet u njegovom punom potencijalu i ljepoti. Molimo za obraćenje srca i uma koje vodi k ljubavi i odgovornosti u brizi za stvorenje.

Jedno u Kristu

U ovom značajnom trenutku izražavamo zahvalnost svojoj braći i sestrama iz raznih svjetskih kršćanskih zajednica i zajedništava koji su prisutni i koji se zajedno s nama mole. Obnavljajući svoju predanost kretanju od sukoba prema zajedništvu, to činimo kao dio jednoga Tijela Kristova, u koje smo ugrađeni po krštenju. Pozivamo naše ekumenske partnere da nas podsjećaju na naše obveze i ohrabruju nas. Molimo ih da nastave moliti za nas, da hode s nama i podrže nas u življenju molitvenih opredjeljenja koja danas izražavamo.

Poziv katolicima i luteranima diljem svijeta

Pozivamo sve katoličke i luteranske župe i zajednice da budu hrabre i kreativne, radosne i pune nade u svojoj predanosti nastavku ovog velikog zajedničkog hoda. Umjesto da nas opterećuju sukobi iz prošlosti, neka nas Božji dar jedinstva vodi u suradnji i produbljivanju solidarnosti. Približavajući se Kristu u vjeri, moleći zajedno, slušajući jedni druge i živeći Kristovu ljubav u našim međusobnim odnosima, mi – katolici i luterani – otvaramo se snazi Trojedinoga Boga. Ukorijenjeni u Kristu i svjedočeći njega, obnavljamo svoju odlučnost da budemo vjerni navjestitelji Božje neizmjerne ljubavi prema cijelom čovječanstvu.

(tekst papine propovijedi i Zajedničke izjave preuzet sa: www.vatican.va/)