(Ilustracija)

Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica

Donošenjem novog Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica (ZPPVZ) od 08. srpnja 2002. godine, broj: 01-081-02-2643/2 (NN 83/02) došlo je do promjena u pravnom poretku svih vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, pa tako i za 'Evangeličku crkvu u Republici Hrvatskoj' Temeljem Čl. 26. Stavka 1. ZPPVZ-a, nadležni ministar donio je dana 09. siječnja 2003. godine, Klasa: 070-01/03-01/1; Urbroj: 514-09-02-03-01, Pravilnik o obrascima i načinu vođenja evidencije vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj (NN 9/03, 12/03 i 24/04), temeljem kojega se, sukladno donesenim novim pravnim regulativama, postojeće vjerske zajednice koje djeluju kao pravne osobe, te su evidentirane u Državnom zavodu za statistiku na dan stupanja na snagu ZPPVZ-a (Čl.5.1), upisuju u novoustrojenu Evidenciju vjerskih zajednica podnošenjem prijave za upis.

Evidenciju vodi Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave (u trenutku donošenja Zakona to je bio Središnji državni ured za upravu, a danas Evidenciju vodi Ministarstvo pravosuđa i uprave).

Evangelička crkva, ne samo tradicionalno u Hrvatskoj, već gotovo svugdje u svijetu svoju unutarnju strukturu ima postavljenu obrnuto piramidalno, gdje sva vlast počiva na crkvenim općinama iz kojih se gradi crkva. Takav sustav u evangeličkim crkvama naziva se prezbiterijalno-sinodalni ustroj. Sve crkvene općine imaju svoja upravna tijela; skupštinu vjernika članova crkvene općine na kojoj se bira prezbiterij – upravno tijelo svake crkvene općine, kao i delegati koji zastupaju crkvenu općinu u višim crkvenim tijelima. Niti jedna crkvena funkcija u evangeličkoj crkvi ne može biti 'postavljena' sa vrha, nego mora biti izabrana.

U trenutku donošenja ZPPVZ-a, u pravnom prometu, sve Evangeličke crkvene općine jednako kao i krovna organizacija, svoju su pravnu osobnost crpile iz Registra poslovnih subjekata Državnog zavoda za statistiku. Bez upisa u Registar poslovnih subjekata, odnosno bez dodijeljenog Matičnog broja poslovnog subjekta evangeličke crkvene općine kao i krovna organizacija nisu mogle djelovati kao pravne osobe niti su mogle otvoriti Žiroračun. Donošenjem ZPPVZ-a, Republika Hrvatska nastojala je upravo zakonskom osnovom regulirati pravni status vjerskih zajednica.

Prijava u Evidenciju vjerskih zajednica

Dana 26. siječnja 2003. godine, Branko Berić nadležnom državnom tijelu, Komisiji za odnose s vjerskim zajednicama upućuje dopis u kojem obavještava Komisiju da je na „sjednici tzv. Proširenog predsjedništva“ Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj, održane dana 12.12.2002. godine donesena odluka da Evangeličku crkvu u Republici Hrvatskoj predstavlja i zastupa upravo on,  svećenik Branko Berić do saziva nove Sinode.

Oba dokumenta, koja se javnosti prilažu, Evangeličkoj crkvenoj općini Zagreb, ustupila je Vlada RH, Komisija za odnose s vjerskim zajednicama. Zapisnik niti je napisan na službenom memorandumu Crkve, bez urudžbenog broja, a niti je ovjeren službenim pečatom crkve. Iz navedenih razloga, dokument ne može imati nikakvu pravnu snagu.

U trenutku donošenja ZPPVZ-a, na snazi je bio Crkveni ustav iz 1997.godine, temeljem kojega je ustrojena Evangelička crkva u Republici Hrvatskoj. Upravno crkveno tijelo pod nazivom "Prošireno predsjedništvo" u crkvenom ustavu ne postoji, niti je definirana ovlast nepostojećeg crkvenog tijela bilo kakvim unutar crkvenim pravnim aktom (Pravilnik ili sl.).

Tadašnji predsjednik Evangeličke crkvene općine Zagreb, Rudolf Svetec, nije bio obaviješten o ovim odlukama, niti je ikada pristao biti izabran za v.d. predsjednika Sabora crkve. Iz Zapisnika je jasno vidljivo da je upravo on izabran za v.d. predsjednika. Sukladno Čl. 99.(1). Crkvenog ustava, propisano je da Predsjednika bira Sabor crkve (krovno tijelo crkve koje se danas naziva Sinoda), a ne nepostojeće upravno tijelo "tzv. prošireno predsjedništvo".

Mišljenje Povjerenstva za odnose sa vjerskim zajednicama

Kako bi odluke o izboru predstavnika Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj bile legitimne i pravno utemeljene, iste moraju biti u skladu sa Ustavom Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj. Javnosti se prilaže mišljenje Državnog povjerenstva za odnose sa vjerskim zajednicama, od 03. ožujka 2000. godine (točke 4. i 5.) iz kojeg je vidljivo da izbor osobe ovlaštene za zastupanje mora biti u skladu sa crkvenim pravnim aktima i u skladu sa zakonom, što kod navodnog izbora Branka Berića za predstavnika crkve nije slučaj.

Crkveni ustav iz 1997. naime 'poznaje' upravno tijelo pod nazivom "Predsjedništvo crkve u R.Hrvatskoj" (ali ne poznaje tzv. Prošireno predsjedništvo), a njegov opseg djelovanja pobliže je opisan u člancima Crkvenog ustava od  100.-102. Člankom 100.(2). propisano je da su članovi Predsjedništva po službenoj dužnosti: biskup kao predsjedavajući (biskup dr. Vlado L.Deutsch preminuo 15. srpnja 1999.), zamjenik biskupa (Andreas Lukša, preminuo 08. prosinca 2002.), predsjedništvo Sabora (čiji su članovi određeni  Čl.83.(1) Crkvenog ustava) koje se sastoji od: Predsjednika (čiji izbor je definiran Čl. 99. Crkvenog ustava) koji mora biti laik, te njegova dva zamjenika, od kojih je jedan svećenik, a jedan laik, dok šesti član predsjedništva mora biti laik-jurist.

Od prisutnih članova na sastanku tzv. Proširenog predsjedništva nitko nije bio niti biskup, niti zamjenik biskupa, niti Predsjednik Sabora (Sinode), niti njegovi zamjenici, a niti laik-jurist. Ovaj sastanak bio je isključivo internog karaktera na kojemu je Branku Beriću ukazano interno povjerenje da okupi predstavnike svih crkvenih općina i upozna župnike i predsjednike o novoj zakonskoj regulativi.

Kako bi se regulirala ovako važna pitanja, kao što su pravna pitanja Evangeličke crkve i svih crkvenih općina, potrebno je bilo sazvati Sabor crkve (Sinodu) na kojoj bi sukladno crkvenom ustavu bila izabrana osoba ovlaštena za zastupanje.

... nastavlja se