Kao slobodan čovjek Isus je protiv sebe izazvao moćne neslobodnjake ili neslobodne moćnike. On je naime, za njih bio pogibeljom.
Istraživači Novog zavjeta često su neprilici kada žele jasno odgovoriti na pitanje: zašto je Isus iz Nazareta uopće bio smaknut? Zbunjenost ima svoj temelj u Bibliji. Biblijska izvješća o preslušavanju pred Velikim vijećem (Mk 14,53-65) ili pred Pilatom (Mk 15,1-15) ne možemo promatrati kao protokol ili zapisnik o održanom saslušanju ili kako bismo pravnim terminom rekli, obzirom da je kasnije bio osuđen, održanom ročištu. Nije jasno, zašto je Isus trebao biti osuđen radi uvrede Boga na temelju njegove izjave, da je obećani Spasitelj, ili Sin Božji (Mk 14,61-64). I drugi su slično izjavljivali ili su ih tako oslovljavali, ali se ništa nije dogodilo.
Unatoč tomu, Isus nije bio slučajno osuđen niti se osuda dogodila radi neznanja židovskih vođa, kao to prikazuje Luka u Djelima apostolskim (3,17). Smrtna osuda nad Isusom bila je nužna (usp. Mk 8,31; 9,30-32; 10,32-34). Sukob koji je Isus svojim držanjem izazvao, nije bio sukob radi neke nebitne, nego radi bitne stvari. Radilo se odnosu prema Bogu i prema Zakonu.
Zakon je u prvom redu sadržavao pet Mojsijevih knjiga, ali također Proroke i Psalme s ostalim spisima Staroga zavjeta, uključujući pismenu i usmenu predaju, koju su pismoznanci razvijali i dalje prenosili. Zakon je bio Božji predstavnik. Povezanost između Zakona i Boga bila je toliko tijesna da, ako bi netko dirnuo u Zakon, dirnuo bi u samoga Boga.
Isus je upravo dirao taj Zakon. i to na dvostruki način. S jedne strane bio je vrlo strog, tj. temeljito je pooštrio odredbe Zakona (Mt 5,21ff). On nije zahtijevao samo činiti dobro, nego i biti dobar (Lk 6,43). S druge pak strane, Isus je istovremeno bio popustljiv. On je naime, svjesno kršio zapovijedi Zakona i družio se s grešnicima (Mt 11,19). On se družio s onima koji prema mišljenju pobožnih Židova nisu priznavali Zakon kao očitovanu volju Božju. Za njih su Bog i Zakon bili nedjeljivi, pa je prema tome, Isus bio prijatelj božjih neprijatelja. Strogost s jedne strane, i širokogrudnost s druge strane samo su dvije strane Isusova ponašanja, jer On je naime raskinuo s podložnošću Zakonu i s Bogom onih koji se Zakonu pokoravaju. Isus se usmjerio prema Bogu koji više nije povezan sa Zakonom. Bog, kojega Isus navješćuje i živi, drugačiji je Bog od Boga pismoznanaca i farizeja.
Sukob između Isusa i moćnih nastaje zato što Isus predaju, na koju se pozivaju njegovi neprijatelji, rabi za svoje stajalište. On ne navješćuje nekog tuđeg Boga, kojega su poznavali izvan Izraela ili kojega je on sam stvorio u vlastitom srcu, nego navješćuje istog Boga kojega priznaju i njegovi protivnici. Ali on ga navješćuje i doživljava drugačije. To je razlog međusobnog žestokog sukoba.
Isus svojim držanjem mijenja predodžbu o Bogu svojih suvremenika revolucionara. Ta revolucija, kao i svaka revolucija, traži svoje žrtve. Sam Isus je njezina prva žrtva. Njegovi neprijatelji su doista moćni. Isusova smrt na križu je posljedica njegova ponašanja, te ju je on sam izazvao radi spasenja čovjeka; radi ponovnog izmirenja čovjeka i Boga; radi izmirenja mene/nas s Bogom.
Drage sestre i braćo u uskrslom Kristu,
Naš Gospodin Isus Krist, svojim vlastitim životom otkupio je i naš život i ponovno nas izmirio sa Bogom Stvoriteljem, Bogom svega vidljivoga i nevidljivoga; Bogom smrti i Bogom života.
Svima Vam od srca želimo blagoslovnjen Uskrs uz biblijske riječi: "Nije umro nego je uskrsnuo".
Moran Rajković, župnik
Zlatko Šurina, predsjednik