"Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" (Mk 9,24)

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Što je smrt?

Naša propovijed o uskrsnuću odgovara samo tada, ako sudbinu smrti shvaćamo sasvim ozbiljno kao granicu koja je postavljena iznad našeg ljudskog razmišljanja, života i djelovanja. Smrt nije nešto beznačajno i bezopasno. Ona potresenost koju smrt donosi nije oslabljena kroz neku sentimentalnost niti je skrivena iza slike umrlog tragičnog junaka. Što je smrt? Smrt je kada živo ljudsko tijelo postaje beživotan leš. Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma htjele su miomirisima pomazati taj skupocjeni leš kako bi odgodile vidljivo propadanje umrlog tijela kao izobličenog oblika. Grob je doista ponor u kojeg tone život. Doista je zastrašujući pogled na otvoreni grob u kojeg polažemo beživotno, a do jučer živo tijelo. A kamen, nadgrobni kamen s kojim se grob zatvara potvrđuje jasnu sliku da je upravo to ta neumoljiva granica koja reže svaku nadu.

Pitanje žena?...

... „Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?“ je pitanje svakog čovjeka koji stoji na granici ovozemaljskog i vječnog života, te granice; tog neprobojnog zida, to je pitanje koje do srži potresa nad tom neshvatljivom činjenicom da život koji čovjek voli iz dubine svoje duše, je sada s one  strane tog neprobojnog zida. Sama srž uskrsne propovjedi je smrt ne shvaćati kao nešto nerealno i nestvarno; smrt kititi i cvijećem i riječima. Smrt je naprosto smrt, živo tijelo umire, ono postaje beživotan leš, i nikakvim uljepšavanjima i lijepim riječima mi toj činjenici ne možemo drugačije pristupiti. Smrt je naprosto smrt. Smrt je strašna, i možda bi jedno od najgorih iskušenja uskrsne propovijedi bilo romantiziranje smrti i kako je to divno i krasno, kako to često činimo kada razmišljamo o smrti...

...dali je smrt kraj?

Ne samo da je iskrenije, nego je i hrabrije,  čovječnije i dostojanstvenije uvidjeti i reći da mi taj nadgrobni - granični kamen ne možemo otkotrljati vlastitim rukama; mi ga ne možemo pomaknuti. Kada nadgrobni kamen koji stoji kao nepremostiva prepreka našoj spoznaji, bude doista odvaljen, i kada Isus „nije ovdje“, (a trebao bi biti kako bi ga se pomazalo), otkriva se ono najveličanstvenije: Naš Gospod postaje još više i još moćniji nego kada je bio među nama. ... I kada zadnju riječ nema tragična smrt mučenika, već pobjeda, preobrazba, proboj u novu i višu sferu života… i kada grandiozna vizija svjetla na bezbrojnim djelima umjetnika na slikama uskrsnuća nije samo vizija sna jednog slikara već stvarnost u koju on gleda sa strahom ...onda nam Uskrsnuće postaje uprisutnjena stvarnost sa koje je jednom zauvijek skinut veo tajne koji obavija granicu između ovozemaljskog i vječnog života. U tom se odlučujućem trenutku za spasenje svijeta, dogodilo čudo koje je iznad svakog ljudskog razuma, iznad svake granice ljudskog objašnjenja.

Vjerodostojnost uskrsne propovijedi

Propovijed o uskrsnuću postaje još vjerodostojnija, ako se ona može osjetiti i doživjeti kroz propovjednika da i on dijeli tu potresenost tih žena i da on nije sklon to čudo svih čuda pretvoriti u nešto što je samo po sebi razumljivo. Ako na današnji dan bilo koji propovjednik Božje riječi propovijeda o uskrsnuću kao o nečem samo po sebi razumljivom, onda neka on skine svoju halju i objesi je o klin.

Istina Uskrsnog jutra kaže da je kroz čudo uskrsnuća taj kamen doista odvaljen. I ako to bude jasno, i ako zatvorimo izlaz u nekakvu razumnu istinu, onda čovjek bez da se mora pribojavati novih nesporazuma može pričati i o tome kako se stvarni sadržaj Evanđelja odražava i u liturgiji uskrsne svečanosti. Ove godine, kao rijetko kada, u intimi vlastitog doma i blizini najbližih.

Kako u trenutku uskrsnuća sunce koje izlazi ujutro (Mk 16,2) postaje prispodoba jutarnjeg sjaja vječnosti i puta sunca u kozmičku jednakost za pobjedonosnu povorku Krista (Ps 19), tako se riječi Psalma 139, 18b pretvaraju u ispunjenje obećanja Uskrsloga: „Uskrsnuo sam i sada sam uvijek s tobom“

Uskrs je blagdan koji je ispred svih ostalih blagdana, i slavi se kao dan koji čini Gospodina (Ps 118,24). „Ovo je dan što ga učini Gospod, kličimo i radujmo se njemu“… AMEN

Drage sestre i braćo u Kristu!

U ovim iznimnim trenucima, kada ne možemo u zajedništvu slaviti Kristovo uskrsnuće, sa željom i molitvom da Uskrsli Gospodin u naše živote unese nadu, snagu i radost, čestitamo Vam SRETNE I BLAGOSLOVLJENE USKRSNE BLAGDANE!

Zlatko Šurina, predsjednik

Moran Rajković, župnik

Biblijski stih mjeseca

"Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti!"

(1.Pt 4,10)

05/2020

Evangelička crkvena općina Zagreb
Gundulićeva 28
HR - 10000 Zagreb
Tel: +385(0)1-4855.622
Email: eco.zagreb(et)gmail.com

Radno vrijeme župnog ureda:
Pon-čet: 09:00 - 13:00